Provincijska naselja predstavljaju prije prostor za spontane utilitarne zahvate nego za namjerno i kompletno planiranje. Povijesna jezgra raspršenog sela Ljubno dobila je nove krakove, nekadašnji kolni put se proširio u asfaltiranu prometnicu, visokim vodama erodirano korito rijeke je učvršćeno velikim lomljenim kamenim gromadama. Zbog promijenjenog odnosa prema plodnoj zemlji sve je više napuštenih polja. Zaostala su negdje između: nalaze se među pojedinim zgradama, između ceste i tehnički saniranog riječnog korita. U taj prostor danas ulazi još i novi park, koji je u oštrom kontrastu prema svemu što ga okružuje.
Može li tako autonoman prostor uopće funkcionirati kao integralni dio spontano nastalog ruralnog krajolika? Maisterov park u Ljubnu predstavlja čišćenje opisane realnosti. Uspostavlja stilizirani dodir urbanog i prirodnog koji odgovara promijenjenom načinu života i drugačijem načinu korištenja krajolika u urbaniziranim ruralnim naseljima. Irealan, umjetni svijet koji nadograđuje suvremenu provincijsku realnost i pomiče njene granice. U neplanirani tradicionalni prostor smješten je kao novi, samosvojni, precizno definirani reljef, udaljen od prirodnog.
Erodirana riječna obala je bila već 1995. godine tehnički sređena. Na dijelu obale, učvršćenom velikim kamenim gromadama, je mjesto ove godine dobilo novi park. Posvećen je Rudolfu Maisteru, koji je nakon 1. svjetskog rata za Sloveniju izborio njoj pripadajući dio raspale Habsburške monarhije i tako postavio sjevernu granicu današnje Slovenije. Poput utvara stoji dematerijalizirana Maisterova četa od zakrivljenih metalnih štapova između ceste i rijeke. Park iza nje se u oštrim linijama prelama u apstraktnu mrežnu površinu, koja se od zelenih oaza i pjeskovitih staza preko učvršćenih stjenovitih površina spušta u korito Savinje. Šetalište uz rijeku uređeno je nalik na apstraktne brežuljke, usred kojih su u ona nemirna vremena postavljane nove državne granice.
Bijeli betonski rubovi predstavljaju okvir unutar kojeg se nalaze zeleni brežuljci i sive staze. Na zemljištu izrezanom na trokutne, trapezne i deltoidne komade oblikovani su umjetni grebeni koji dinamikom oštro lomljenih crta i ploha unose vidljivi kontrast u meki, zaobljeni krajolik. Uz prirodne obronke s jedne strane rijeke buja gusto grmlje, a na suprotnoj je strani novooblikovani krajolik gola, očišćena geometrijska površina. Unatoč različitosti park djeluje kao prema van otvoreni entitet koji se preko veza unutar svoje strukture usmjerava prema okolišu: prema rijeci, naselju, cesti.
U malim ruralnim naseljima kao što je Ljubno ob Savinji su parkovi i drugi projektirani javni prostori prije iznimka nego pravilo. U prošlosti su u tim brdovitim krajevima rad i život bili tijesno povezani s prirodom, koja je za stanovnike predstavljala sve: rad i slobodno vrijeme, izvor preživljavanja i egzistencijalnu prijetnju. Potreba za urbanim kultiviranjem prirode u svrhu provođenja slobodnog vremena i uživanja pojavila se tek nedavno, otkada primanja većine stanovnika više nije vezano za poljoprivredu, šumarstvo, a u mjestima uz Savinju i uz splavarenje. Zbog splavarenja je život u Ljubnu bio naročito tijesno povezan s rijekom. Savinjski splavari su u drugoj polovici 18. stoljeća plovili po rijekama Balkanskog poluotoka, sve do Dunava i Crnog mora.
Unatoč činjenice da je danas splavarenje još samo zanimljiv element folklora, Savinja još uvijek ima odlučujući utjecaj na život u Ljubnu. Najduža rijeka koja teče isključivo slovenskim teritorijem često poplavljuje. Kako je važno da su pri naseljavanju i uređenju riječnih obala uzeti u obzir nepredvidljivi i divlji vodeni tokovi pokazalo se 1990. godine, kada su poplave snažno pogodile i ovo mjesto. Urbanizirani prostor uz rijeke je u naseljima u Sloveniji prerijetko primjereno uređen, tehničko uređenje vodotokova bujica ima od samog početka utilitarni karakter, pa je pejzažno oblikovanje obale, kakvo možemo vidjeti u parku u Ljubnu, bilo gotovo nepristojno predlagati. Maisterov park je dokaz da oblikovanje može oplemeniti kapital prostora uz vodeni tok, a tehničko uređenje dobiva dodatnu vrijednost za mjesto i njegove stanovnike.